Pismo iz jednog hotela

Slika

Poštovana publiko,

Neke reakcije, potezi, izjave ili neopravdano izazvani problemi često zaslužuju osudu ćutnjom, ignorisanje i  uključivanje u takav dvoboj iscrpljuje u teškom vremenu oduzimajući pozitivnu energiju neophodnu za preživljavanje, no  kada gore navedeni niz postane oružje u rukama onih koji se njime ne znaju služiti, glas onoga kojeg se pokušava podčiniti se mora čuti.

Posao kojim se bavimo, kao i svi drugi poslovi, susreće se u svom obavljanju sa nizom teškoća, ali i zadovoljstava koja čine ravnotežu, omogućava da ne odustajemo na svakoj prepreci. U funciji smo da budemo na raspolaganju nudeći svom gostu, a to su svi koji  otvore naša vrata očekujući da vrijeme koje će provesti sa nama bude ugodno, zapamćeno, fotografijom zabilježeno i pohranjeno u albumima koji se s vremena na vrijeme otvaraju jer izazivaju radost.

Ali, postoje, dragi gosti, djeco, omladino, generacijo naša, roditelji i neugodna, teška, bolna vremena kada se naša vrata otvaraju i nude pomoć druge vrste.

U prethodnom ratu, na spratovima na koji je danas karantin za studente koji su se vratili kući iz inostranstva jer tamo nisu mogli ostati iz različitih razloga, uglavnom privatnih i egzisencijalnih, boravila je specijalna jedinica vojske. Omladino naša vaša budućnost tek počinje i potpuno se predajemo u vaše ruke, jer je tako prirodno i pošteno. Računamo na vas da ispravite naše greške, da ne ponavljate naše greške i da mudro, ali skromno od ove zemlje napravite sebi mjesto u kojem ćete rado odgajati svoju djecu. Očekujemo to od vas, ali nemojte to shvatati kao teret nego kao priliku da pokažete svoju humanost, suosjećajnost, organizovanost, da nam sa ponosom pričate kako ste i kojom strategijom uspjeli, jer poraz ne dolazi u obzir. Mi od specijalne jedinice koja je bila pune tri godine na spratovima na kojima ćete vi biti 28 dana nismo očekivali ništa jer nismo imali iskustva sa ratnim zbivanjima. Oni su branili i odbranili sve nas i jedino što smo im pružili je suosjećanje, brigu, svojevrsnu ljubav i nesebično prijateljstvo tokom boravka. To smo isto ponudili i našem Kantonu, Gradu, Kriznim štabovima u ovom novom ratu koji je, vjerujte, tek počeo da od nas uzima sve što smo juče imali i to olako shvatali. Specijalci su odbranili nas sve i na sebe nisu mislili, od vas se očekuje da odbranite prvo sebe pa onda svoje najmilije. Mislimo da to nije puno. Time žrtvujete 28 dana svoga života. Oni su tu bili tri godine. Molimo vas da ne bude jeftini danas jer će sutra vaša djeca svjedočiti o tome. Ne dozvolite da politika, koja je važan segment društva kada služi društvu što u Bosni i Hercegovini nije slučaj prateći i ispadajući ponovo naivan kao i prethodnih četvrt vijeka, uđe među vas i da poslužite kao krpa nekome ko će vas isturiti da ostvarujete njegove/njihove ciljeve. Dobro analizirajte svoje poteze, koliko oni štete, a koliko dobrote koja ništa ne košta, mogu u nizu nekome donijeti. Dobro usmjerite svoju misao na teme i zadatke  koje će vaši budući poslovi dati Bosni i Hercegovini ili šire, a da i  vaša domovina od toga ima koristi. Naš kompletan ulog je na vas i uopšte ne sumnjamo da je dobitni. Ne sumnjajte ni vi sami u sebe, sumnjajte i kritikujte one koji pokušavaju upravljati vama.

Danas je joystick u rukama COVID – 19. Mnogi toga još nisu svjesni jer čovjek je tako programiran da ga prva neugoda, nesreća, opasnost prvenstveno okreće samo sebi pa onda užoj i široj porodici. U tom odbrambenom stavu ne vidi one koji su spremni da uruše sve isključivo zarad svoje lične koristi, pritom malo, vrlo malo razmišljaju o svojoj užoj i široj porodici, a puna su ima usta i njihm i Države. Mi smo takve pustili u prethodnom ratu da nam danas kroje stvari i zbog njih ste vi otišli da studirate ili živite u inostranstvu. Oni danas, opet, zadovoljno trljaju ruke jer da nije COVID- 19 pritisnuo start, morali bi oni izmisliti neku drugu političku pošast. Tako razmišljaju nezreli političari i oni koji su dugo u tom svijetu, ali još nisu izašli iz političkih pelena jer nisu sposobni da shvate da virus ne bira, on se igra isto onako kako se oni igraju sa nama godima. Samo, COVID – 19 je puno opasniji, zdravstveno, a tek šta nam, ekonomski, sprema sutra to još niko ne zna.

Dakle, dragi naši gosti, omladino, prije nego pritisnete „šalji“ na neku od fotografija koja vrijeđa vaše oko i izaziva nervozu prilikom  boravka u karantinu, razmislite šta činite onom koji živi od plate koju pokušava da zaradi teško, mukotrpno i u redovnim, a kamoli u ovakvim uslovima. Zamislite one koji treba da stave ručak na sto, a nemaju novaca da ga obezbijede. Zamislite sve one koji rade u hotelu koji su ga sačuvali do sada od onih koji zadovoljno trljaju ruke. Zamislite one koji čitaju vaše objave i sa zadovoljstvom se smiju jer su postigli svoj cilj ili razmišljaju- „odlično, nije mene“.  A u nekom sutra svi dođemo na red bez obzira što smo mali i nebitni, ali nas je neko naciljao jer mu se fantastično uklapamo kao puzzle u neku razrađenu šemu.

Dragi naši gosti, omladino, svakako da podržavamo demokratiju, kritiku, sugestiju jer to čovjeka tjera da bude bolji. U ovom teškom trenutku smo  jednostavno htjeli i mi da budemo bolji od drugih, da budemo prvi koji će pružiti ruku i uključiti se u zajedničku borbu. Za sve što se kritikuje postoji način i put tako da, ukoliko se nešto može riješiti, svakako problem  treba delegirati i pokušati dobiti najbolje što se može. A ovo što smo mi ponudili je, trenutno, najbolje što smo mogli.

Da smo u ranijem istorijskom momentu imali mogućnost, tehniku, priliku vjerujte da bismo bez razmišljanja u bitnom momentu i mi pritisnuli „delete“ pa bi stvari bile mnogo drugačije. Zbog toga nas grize savjest jer smo odmogli vama.

One koji se brinu za hotel neumorno komentarišući, uglavnom negativno, srdačno pozdravljamo i poručujemo da time ne čine nama štetu, mada bi se mogla dokazivati, nego gube svoje dragocjeno vrijeme koje bi mogli utrošiti puno kvalitenije i pametnije i biti u funkciji pomoći pri bespoštednoj borbi u kojoj jesmo i u kojoj ćemo još dugo biti. Pri tome ne mislimo na materijalnu pomoć nego na :  lijepu riječ, ničim izazvan osmijeh, uspješno ispričanu šalu, toplu preporuku za dobru knjigu ili film, telefonski poziv roditeljima, komšijama ili rođacima starije životne dobi uz upit : „Treba li šta?“ na što će oni sigurno odgovoriti sa: „ Ne treba ništa, a kako si mi ti?“ i to će biti dovoljno da se vaše srce i duša ispune zadovoljstvom i dobrotom.

Budite nam zdravi, radite na svom imunitetu C vitaminom i dobrotom.

Tražimo oprost za ovo dugo pismo, ali pisano je isključivo u terapeutskoj svrsi. Može i bez antibiotika....

 

Uprava                                                                                                               Tuzla, 09.04.2020. godine

A hoteli doo

Tuzla

Hotel „Tuzla“ dd

Tuzla

0 0

Sala za sastanke

Kongresna dvorana

Kristalna dvorana

Brojač posjeta

Broj jedinstvenih posjeta: 16129

Ukupno pregleda: 86853